U ovom članku osvrnut ću se na neke od problema koje imaju golmančići koji tek počinju s treninzima u klubovima, ali i njihovi roditelji jer je teško razlučiti što je dobro, a što loše za njihovo dijete koje je počelo s treniranjem nogometa.
Uzmimo za primjer roditelja (kakvih je najviše) koji je potpuni laik vezano uz golmanske treninge.
Prvo i osnovno što uvijek govorim roditeljima je da biraju trenera, a ne klub u kojem mali trenira. Na početku nekakvog bavljenja nogometom, potpuno je svejedno u kojem klubu Vam dijete igra (početnica U7 pa do U13), a na vama je da ga podržite u toj aktivnosti i omogućite mu trenera zbog kojeg će zavoljeti nogomet kao igru. Svi klinci u biti počinju kao igrači, a kasnije nekoga zbog njegovih predispozicija ili želje, treneri stavljaju na gol.
Nemali je broj primjera u Europi gdje klinci igraju na svim pozicijama do U11 kategorije, ali kod nas se već u kategoriji U9 određuju golmani koji se na toj poziciji većinom zadrže ako se s njima dobro radi.
Najčešće odustaju onda kada okolina od njih traži nešto što oni ne mogu odraditi, a razlog je taj što ih nitko nije naučio to što se od njih zahtijeva da znaju. Čudno, jel da?
Klubovi u amaterskom nogometu (koji je baza svih selekcija) obično nemaju uređen razvojni rad s golmanima. Ono što bih samo htio naglasiti je da golmanski treninzi i razvojni rad s golmanima nije ista stvar.
Za razvojni rad bi trebao postojati plan i program razvoja od U9 do U19, ali teško je to očekivati od amaterskog kluba.
Trener koji s vašim djetetom radi u klubu je najbitnija osoba. Iako Vam trenerska licenca ne garantira da će se s vašim djetetom dobro raditi, ipak Vam daje informaciju ima li trener neka predznanja za rad s vašim klincem. Na žalost, još uvijek je u radu s djecom prisutan veliki broj trenera bez ikakvih licenci i bez osnovnog kineziološkog i pedagoško-sociološkog znanja.
To klubovima ne predstavlja problem, a sve manje predstavlja problem i savezima. Na žalost.
Ono što svakako možete očekivati od osoba u klubu gdje mali trenira, je to da će Vam većina zamjerati ako malog odvedete na golmanske treninge negdje drugdje, neovisno o tome rade li oni takve treninge s malim ili ne.
Zamjerati će Vam trener ako mali propusti neki njegov trening, a zamjerati će Vam i ljudi u upravi kluba ako im postavite pitanje zašto u klubu ne postoji trener golmana.
Što god Vam oni govorili i kakvo god objašnjenje Vam dali, razlog je jednostavan. Ne žele ga platiti i ne misle da im treba u klubu jer ga smatraju najmanje bitnom karikom. Ali…žele da im golmani rade sve ono što rade njihovi vršnjaci iz klubova koji imaju organizirane razvojne treninge za golmane.
Golmanski put je jako težak, a put roditelja od golmana je još teži jer ste Vi od samih njegovih početaka svjesni da nešto ne štima, a ne možete mu pomoći osim da mu nađete trenera kojeg ćete VI plaćati, a netko će Vam to zamjerati.
Okretati će očima nakon svakog kampa za vratare na koji budete odveli malog, nakon svakog treninga koji ste platili i pitali trenera može li mali od 10 godina zbog golmanskog treninga „sa strane“, propustiti taj trening s ekipom jer trener smatra da je to nepoštivanje njega ili kluba.
Nekako im promakne činjenica da je uskraćivanje osnovnih elemenata golmanske tehnike i taktike, nepoštivanje tog malog na golu pa i Vas kao roditelja koji uredno plaća članarinu.
Da pojasnim još nešto. „Golmanski“ treninzi s klincima od 8, 9, 10 godina baziraju se na osnovnim tehničkim elementima, kretanjima i postavljanjima. Klinac od 8 godina, kojemu netko stručan pokaže i objasni kako da postavi ruke kod hvatanja lopte, gdje da se postavi u odnosu na loptu i igrača u prostoru i što da učini s loptom kada je uhvati, jednostavno bude efikasniji.
Sa svakom sličicom koju zalijepi u album na kojoj je bio efikasan, raste mu samopouzdanje i sve više voli taj sport i poziciju golmana.
Zato je potrebno stručno vođenje golmana od samih početaka, postepeno i u skladu sa senzibilnim fazama razvoja.
Čovjek bez licence ( a i s licencom) koji s istaknutom žilom na čelu urla na malog koji primi gol „njegovom“ greškom, a ne zna mu objasniti u čemu je pogriješio i kako da ispravi tu grešku, na žalost, naša je stvarnost. Ipak je prvenstvo U9 u pitanju.
Djeca žele igru, izazove, natjecanje, učenje novih vještina, nadigravanje, napredovanje u svakom pogledu i pravila koja su za svakog i/ili „svačijeg“ ISTA.
Ako Vam dijete ne uživa na treningu i ako ne napreduje ni u kom pogledu, moj savjet Vam je da potražite drugu sredinu.
